Poremećaji prehrane ozbiljna su skupina mentalnih poremećaja koji utječu na način na koji pojedinac doživljava hranu, svoje tijelo i prehrambene navike. Iako se na prvi pogled mogu činiti kao „problem s jelom“, duboko su ukorijenjeni u emocionalne, psihološke i društvene aspekte života pojedinca. Najčešće pogađaju adolescente i mlade odrasle osobe, ali se mogu javiti u bilo kojoj dobi i kod bilo kojeg spola.
Prehranski poremećaji često se razvijaju postupno i prikriveno, a mogu imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice ako se ne prepoznaju i ne liječe na vrijeme. U suvremenom društvu koje naglašava vitkost, estetiku i uspjeh, osobe s ovim problemom često osjećaju pritisak da zadovolje nerealne standarde, što dodatno otežava njihovu borbu.
Anoreksija se očituje kao opsesivna kontrola unosa hrane, ekstremno smanjenje tjelesne težine i iskrivljena slika vlastitog tijela. Osobe s anoreksijom često imaju intenzivan strah od debljanja, čak i kada su izrazito pothranjene.
Bulimija se karakterizira epizodama prejedanja praćenima ponašanjima poput izazivanja povraćanja, zlouporabe laksativa ili pretjeranog vježbanja, s ciljem „poništavanja“ unesenih kalorija. BED, za razliku od bulimije, uključuje prejedanje bez naknadnih kompenzacijskih ponašanja, što često dovodi do prekomjerne tjelesne težine i osjećaja krivnje.
Uzroci i rizični faktori
Prehranski poremećaji nastaju kao rezultat kombinacije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Genetska predispozicija, obiteljska povijest poremećaja prehrane ili mentalnih bolesti mogu povećati rizik. Psihološki faktori uključuju nisko samopouzdanje, perfekcionizam, depresiju i anksioznost, dok društveni utjecaji – poput medijskih prikaza „idealne“ figure, vršnjačkog pritiska i iskustava zlostavljanja – mogu dodatno potaknuti razvoj poremećaja.
Ne postoji specifični uzrok poremećaja prehrane, već se smatra da oni nastaju kombinacijom bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika u želji za idealnom figurom.
Nerijetko se poremećaji prehrane razvijaju u kontekstu pokušaja pojedinca da preuzme kontrolu nad određenim aspektima svog života, osobito u trenucima emocionalne nestabilnosti.
Liječenje i podrška obitelji
Liječenje poremećaja prehrane zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje psihoterapiju, nutricionističko savjetovanje i, po potrebi, farmakološku terapiju. Najčešći oblik terapije je kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), koja pomaže osobi da prepozna i promijeni štetne obrasce razmišljanja i ponašanja vezane uz prehranu i sliku tijela.
Anoreksija i bulimija najčešće su spominjani poremećaji prehrane, ali nisu jedini. Moderan način života stvara i nove – opsjednutost zdravom hranom, vježbanjem i planom hranjenja, određenim trendom ili stilom života, sve to može odvesti u ozbiljan poremećaj prehrane i bolest.
Nutricionisti igraju važnu ulogu u ponovnom uspostavljanju zdravih prehrambenih navika, dok liječnici nadziru fizičko zdravlje pacijenta, osobito u slučajevima kada su posljedice pothranjenosti ozbiljne. Podrška obitelji, prijatelja i terapeuta ključna je za uspjeh liječenja. U Hrvatskoj postoje i specijalizirane ustanove za liječenje prehranskih poremećaja, a u posljednje vrijeme sve je više inicijativa i kampanja koje se bave destigmatizacijom i osvještavanjem ovog problema.
